Zamke i rizici za povjerljive osobe

Što se krije iza pojedinih odredbi Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti?

Pročitali ste Zakon, educirali se, a možda i imali konkretne prijave nepravilnosti. Na prvi pogled je gotovo sve jasno, no ipak kada ga čitate detaljnije počinju se javljati pitanja. Neke odgovore će Vam pomoći pronaći Vaš najbolji prijatelj Google, no za neka pitanja ćete ipak trebati pomoć iskusnih stručnjaka.

Mnogo je otvorenih pitanja koja proizlaze iz pomnije analize zakonskog teksta i treba ih što prije početi rješavati.

Jedno od takvih kapitalnih pitanja javlja se odmah na početku u članku 4. gdje se određuje opseg primjene Zakona i uz druga relativno općenito definirana područja navode i „druge odredbe nacionalnog prava ako se takvim kršenjem ugrožava i javni interes.“

Takva formulacija nas dovodi do vrlo opsežnog sagledavanja nadležnosti uloge povjerljivih osoba koje bi trebale pomoći u pružanju zaštite prijaviteljima nepravilnosti i primjene više nego skromno razrađenih alata u Zakonu.

Da bi povjerljive osobe mogle ispravno primijenili u praksi Zakon trebati će dosta pravnih i istražiteljskih znanja i iskustava. Prije svega o osjetljivom području kaznenog prava. Pravovremeno prepoznavanje osnova sumnje da je počinjeno kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti iz navoda u prijavi može u značajnoj mjeri utjecati na ishod istrage i kaznenog postupka.

Jednako tako će povjerljive osobe trebati biti i vješti intervjueri kako bi mogle od prijavitelja, ali i drugih osoba prikupiti relevantne informacije u postupku ispitivanja nepravilnosti. Poznavanje osnovne strukture istražnog intervjua, ali i metoda za detekciju laganja može biti presudno za kvalitetu postupanja i ishod ispitivanja prijave nepravilnosti.