Pojam istrage bio je rezerviran isključivo za pojedina državna tijela i određen zakonskim propisima kaznenog prava.
Posljednjih 10tak godina pod utjecajem odlaska profesionalaca iz javnog sigurnosnog sektora u privatni sigurnosni sektor, osobito sustav korporativne sigurnosti, istraga dobiva novo, šire značenje.
Možemo se složiti da to nije ona istraga koju provode državno odvjetništvo i policija no neka načela, metodike, taktike i radnje iste su ili malo prilagođene. Takva istraga dobila je prefiks „interne“ jer se provodi unutar kompanija i ta za potrebe otkrivanja, razjašnjavanja i dokazivanja štetnih radnji. Budimo realni, ona se provodila i prije nego što se počela tako nazivati.
Provodila se, a i još uvijek u značajnoj mjeri provodi – bez adekvatnih internih procedura, fragmentarno, taktički neadekvatno i površno, što je uglavnom bilo povezano i sa slabim rezultatima istrage ili čak nekim neželjenim posljedicama za kompaniju.
Sada, kad je ona već ozbiljno zaživjela u praksi potrebno joj je i sustavno, stručno, ali i znanstveno oblikovanje. Ponajprije zbog toga da se profesionalci iz javnosigurnosnog sektora brže i lakše prilagode novim uvjetima „gubitka“ javnih ovlasti i novim uvjetima istraživanja u korporativnom kontekstu.
Potom i zbog onih profesionalaca koji su svoju karijeru započeli u korporativnom sektoru, ali i internih revizora koji jednako tako imaju potrebe za provođenjem internih istraga, kako bi u potpunosti mogli koristiti prednosti kriminalističke metodologije.